Zašto agencija naplaćuje ako sve radi Google sam
· 4 min čitanja
Pitanje je pošteno i čujemo ga često: ako Google sam bira kome će prikazati reklamu, na šta plaćam agenciju 200 € mjesečno.
Tačno je da Google mnogo toga radi sam. Nije tačno da radi ono što ti treba, osim ako mu se ne kaže.
Šta Google stvarno radi sam
Google odlično radi jednu stvar: kad mu kažeš šta tražiš, on to nađe brzo i jeftino.
Ne odlučuje šta tražiš. Ne odlučuje koliko ti to smije da košta. Ne odlučuje na koju stranicu će ljude odvesti. Ne odlučuje koje pretrage ne želiš.
To zadnje pojede najviše novca. Ako plaćaš na riječ „klima”, Google će te pokazati i onom ko traži klimu za auto, i onom ko traži polovnu klimu, i onom ko traži kako se sam čisti klima.
Svi ti klikovi se plaćaju. Nijedan nije kupac.
Gdje odlazi mjesec dana rada
Prva sedmica je postavljanje. Ključne riječi, negativne riječi, tekstovi reklama, mjerenje poziva i poruka, provjera da stranica uopšte radi na telefonu.
Poslije toga se najviše radi na jednoj listi — spisak pretraga po kojima se pojavio, a nije trebalo. Ta lista se čisti svake sedmice, i svake sedmice ima novih.
U jednom nalogu za auto-servis smo prvog mjeseca isključili 140 pretraga. Cijena poziva je pala sa 14 € na 8 €, a nije se promijenilo ništa drugo — ni budžet, ni tekst.
Onda ide poređenje. Dvije verzije teksta, dvije stranice, dva vremena dana. Gasi se ono što gubi.
I na kraju gledanje šta se dešava poslije klika. Koliko poziva, koliko poruka, koliko je stvarno postalo posao.
Gdje odlazi novac
Ako plaćaš 200 € budžeta i 200 € agenciji, poštena reakcija je pitati je li to previše.
Račun je jednostavan. Ako ti agencija spusti cijenu upita sa 12 € na 7 €, sa istih 200 € budžeta dobiješ 28 upita umjesto 16.
Dvanaest upita više. Ako je jedan od tri posao, to su četiri posla. Ako posao nosi 65 € zarade, to je 260 €.
Naknada se isplatila. Ako se ne isplati po ovoj računici, ne isplati se, i tu nema rasprave.
Zato je pitanje uvijek isto: koliko je upit koštao prije, koliko sad.
Kako se prepozna da nema rada
Prvi znak: izvještaj priča o dosegu, pregledima i klikovima, a nigdje ne piše koliko je stiglo poziva i poruka.
Drugi znak: kampanja izgleda isto u martu kao u januaru. Isti tekstovi, iste riječi, ništa isključeno, ništa dodato.
Treći znak: nema liste isključenih pretraga, ili ima pet stavki. U nalogu koji radi, ta lista raste svakog mjeseca.
Četvrti znak: ne znaju ti reći koliko je koštao jedan poziv. Znaju cijenu klika, znaju potrošnju, a poziv im je nepoznanica.
Peti znak: nemaš pristup svom nalogu. To je najgori znak i jedini koji se rješava odmah.
Nalog mora biti tvoj
Google i Facebook nalog treba da su na tvoje ime i tvoju karticu, a agencija da ima pristup.
Kad je obrnuto — kad agencija ima nalog a tebi šalje izvještaj — ti nemaš ništa. Ako se raziđete, ostaješ bez cijele istorije, bez podataka o tome ko je kupovao, bez svega što je platio tvoj novac.
To nije sitnica oko papirologije. Ta istorija je razlog zašto kampanja poslije godinu dana radi bolje nego prvog dana.
Kad ti agencija ne treba
Ako imaš 100 € mjesečno budžeta, ne treba ti. Nema tu šta da se optimizuje, a naknada bi bila veća od budžeta.
Ako imaš jednu uslugu, jedan grad i pet ključnih riječi, možeš to sam. Naučićeš za dvije sedmice i uštedjećeš.
Ako imaš 500 € i više, više usluga, ili prodaješ preko sajta — tu se rad isplati, jer ima šta da se popravlja i popravke vrijede pravi novac.
Jedno pitanje koje razdvaja
Pitaj: šta ste promijenili u mom nalogu prošlog mjeseca i zašto.
Ko radi, odgovoriće u konkretnim stvarima. Isključili smo te i te pretrage. Zamijenili smo naslov jer je stari imao slabiji odziv. Prebacili smo budžet sa jedne grupe na drugu.
Ko ne radi, pričaće o optimizaciji, o algoritmu i o tome da treba vremena.
Razlika u odgovoru na to jedno pitanje govori više nego bilo koji izvještaj.