Koliko para treba za početak

Sto pedeset eura mjesečno. Ispod toga se u Crnoj Gori ne isplati ni počinjati, ni na Googleu ni na Facebooku.

Nije to cifra iz vazduha. Evo odakle dolazi i šta se za nju dobija.

Zašto postoji donji prag

I Google i Facebook novoj kampanji daju period učenja. U tom periodu sistem tek traži kome da prikazuje reklamu, pa je prikazuje široko i skupo.

Da izađe iz učenja, treba mu oko 50 rezultata u sedam dana. Ako jedan upit košta 3 €, to je 150 € za sedam dana.

Malo ko toliko troši nedjeljno, i to je u redu — samo znači da će učenje trajati duže. Ali ispod nekog iznosa se nikad ni ne završi.

Sa dva eura dnevno kampanja ostane zauvijek u najskupljoj fazi. Troši, a ne nauči ništa. To nije mala kampanja, to je kampanja koja ne radi.

Šta se dobija za 150 € mjesečno

Pet eura dnevno. Jedan kanal, jedan cilj, jedna publika.

Po cijenama koje viđamo, to je realno 25 do 40 upita mjesečno za obične usluge — majstor, frizer, servis, mali salon.

Za frizerski salon u Nikšiću to se osjeti. Za prodavnicu koja hoće online prodaju ne, jer prodaja košta mnogo više od poruke.

Na ovom iznosu se ne testira ništa. Pustiš jednu stvar i gledaš radi li. To je sve što možeš.

Šta se dobija za 300 €

Deset eura dnevno. Ovdje prvi put možeš da radiš, a ne da nagađaš.

Dvije reklame umjesto jedne. To zvuči kao sitnica, a nije. Dok imaš jednu, znaš samo koliko je dala. Kad imaš dvije, znaš koja je bolja — pa lošiju ugasiš i novac ode u bolju.

Tu se cijena upita obično spusti za trećinu u prva dva mjeseca. Ne zato što je neko pametniji, nego zato što se ima šta porediti.

Sa 300 € mjesečno, 60 do 80 upita je realno očekivanje za većinu usluga u Podgorici.

Koliko dugo treba čekati

Prva sedmica ne znači ništa. Tu je sistem još u učenju i cijene su najgore.

Druga i treća sedmica pokažu smjer. Vidi se dolaze li upiti uopšte i po kojoj cijeni otprilike.

Prvi pošten broj imaš poslije 30 dana. Tad znaš cijenu upita i možeš računati.

Pravu sliku imaš poslije 90 dana, jer se tek tad vidi koliko upita postane posao i koliko se ljudi vrati.

Najskuplja greška u ovom poslu je gašenje kampanje poslije pet dana. Novac je potrošen tačno na najskuplju fazu, a plodovi te faze nikad nijesu ubrani.

Zašto jedan kanal kako treba

Najčešće zatičemo ovo: 150 € podijeljeno na Google, Facebook i Instagram. Po 50 € na svaki.

Tri kampanje koje nijedna ne izađe iz učenja. Tri izvještaja koji svi izgledaju loše. I zaključak da reklame ne rade.

Isti taj novac na jedan kanal daje kampanju koja bar ima priliku da nešto pokaže. Ako pokaže da radi, dodaje se drugi kanal iz zarade, ne iz istog budžeta.

Ovo je jedini savjet koji vrijedi za svakoga bez izuzetka. Redom, ne odjednom.

Kako da izračunaš svoj iznos

Ne kreći od budžeta. Kreni od toga koliko ti vrijedi jedan kupac.

Uzmi prosječan posao i oduzmi troškove. Ostane zarada — recimo 90 €.

Sad procijeni od koliko upita dobiješ jedan posao. Za majstora je često jedan od tri. Za skuplje usluge jedan od deset.

Ako je jedan od pet, onda ti jedan upit vrijedi 18 €. Sve dok upit košta manje od toga, reklama zarađuje.

A koliko upita hoćeš mjesečno — to je tvoja odluka i tvoj kapacitet. Dvadeset upita po 5 € je 100 €. Sto upita je 500 €.

Kad nemaš 150 €

Onda nemoj puštati reklamu. Ozbiljno.

Sa 50 € mjesečno se ne dobija mala korist — dobija se nikakva, i uz to pogrešan zaključak da reklame ne rade.

Bolje je tri mjeseca skupljati i onda pustiti 150 € kako treba, nego tri mjeseca trošiti po 50 € i ništa ne dobiti.

U međuvremenu se radi ono što ne košta: Google profil firme popunjen do kraja, slike, radno vrijeme, telefon koji se javlja. To donosi upite besplatno i mora ionako biti gotovo prije nego platiš prvi klik.

Jedan broj koji sve rješava

Cijena jednog upita. Ne pregled, ne lajk, ne doseg — upit.

Ako taj broj znaš, budžet više nije pitanje osjećaja. Postane množenje.

Ako ga ne znaš, svaka priča o tome koliko para treba je nagađanje — i sa 100 € i sa 1.000 €.